Negdje na nekoj društvenoj mreži, ne sjećamo se točno kojoj, nedavno nam je “iskočila” jedna skroz simpatična, ali i istinita rečenica. Rečenica koja kaže da je do sada ova 2020. godina kao da prelaziš cestu, gledaš lijevo pa desno i onda te udari avion.
Da. Nadasve neočekivana, čudna i teška godina. Ali, ako se potrudimo, naći ćemo i neke pozitivne stvari u svemu ovome što nas je snašlo. Možda je ovo godina kad je krajnje vrijeme da shvatimo da je zdravlje nas i naših najmilijih najbitnije. Da male stvari i te kako čine razliku. I da dokle god imamo svoj, kako bi rekao Massimo, “mali krug velikih ljudi”, sve je lakše.
Ovo je svakako godina i za istraživanje ljepota Lijepe naše za koje uvijek kažemo da ćemo ih obići, a to nikad ne napravimo jer “ima vremena”. To nam je “tu”. To možemo kad god želimo. I onda se okrenemo daljim europskim i izvaneuropskim destinacijama. Ali zbog trenutnih ograničenja putovanja u inozemstvo, obilazak istih baš i nije moguć ili je poprilično ograničavajući i onda nekako kao da je upravo sada došlo “to” vrijeme.
S tim se slažu i Zvjezdana i Andrej. Samoborci koji su odlučili da je jedan vikend u listopadu ove godine pravo vrijeme za posjetu nekoj od destinacija Lijepe naše jer smatraju da ima još puno neotkrivenih ljepota. Zvjezdana kaže da u Baranji nikad nije bila, a čula je da je u jesen najljepša i tako je pala odluka – vikend u Baranji (što podrazumijeva i područje Općine Kneževi Vinogradi). Kaže da bolju odluku nisu mogli donijeti!
Prema Baranji su iz Samobora krenuli u subotu ujutro i prva destinacija po dolasku bila im je Park prirode Kopački rit. Nakon šetnje šetnicom “Bijelog lopoča”, uživali su u vožnji brodom jezerom Veliki Sakadaš uz stručno vodstvo vodiča od kojeg su saznali štošta o biljnom i životinjskom svijetu u Kopačkom ritu. Zvjezdana ističe da je za nju ovo bila posebna avantura budući da se inače boji ptica, ali i da se uspjela opustiti i uživati u krasnoj vožnji.
Nakon obilaska Kopačeva, za koje kažu da obiluje jako zanimljivom arhitekturom, odlučili su posjetiti Dvorac Tikveš, koji je trenutno u rekonstrukciji pa se ni ne može baš za prave obići, te prošetali njegovom okolicom.
Otkriće dana bili su im pješčana plaža u Dražu te Zeleni otok. Zvjezdana kaže da je “ostala bez teksta pred gospodinom veličanstvenim Dunavom” i da nisu očekivali tako prekrasnu pješčanu plažu. Tada im se rodila ideja da se nagodinu u ljetno vrijeme vrate upravo tu pa čak i okušaju u ribolovu.
Za kraj subote ostavili su posjet Batini i spomeniku Batinskoj bitci gdje su uživali u veličanstvenom pogledu. Pomalo iscrpljeni od hodanja zaputili su se na područje naše Općine, točnije u Karanac gdje su imali rezerviran smještaj u Tri mudraca. U Karancu su dočekani onako kako to mi Baranjci znamo – s rakijom. Jer sad je posebno vrijeme kada moramo brinuti o dezinfekciji i izvana i iznutra.
Subota navečer bila je rezervirana za Restoran vinariju Josić u Zmajevcu gdje su večerali i, naravno, degustirali vina. Zvjezdana kaže da je Josićev “rose” nešto najfinije što je pila.
U nedjelju ujutro dočekao ih je baranjski doručak iz snova – od pohanog kruha (“zamotanica” – jedna od riječi koju bismo mi Baranjci za isti upotrijebili), kulena, jaja pa do domaćih sireva i pekmeza. “Ono što me posebno dojmilo je toplina i znak pažnje prekrasne gospođe koja radi u kuhinji kod Tri mudraca. Na odlasku nam je poklonila domaći, kuhani paradajz i domaći pekmez koji je radila s kolegicom.”, ističe Zvjezdana.
Tako po baranjski punih stomaka prošetali su Karancem i zatim se zaputili u Dardu gdje su obišli Dvorac Esterhazy i jezero Đolu te u Bilje gdje su posjetili Dvorac Eugena Savojskog. Svoj kratki vikend u Baranji završili su i kratkim posjetom Osijeku.
Zvjezdana i Andrej ispunjenih srca, punih želudaca te napunjenih baterija donijeli su svojoj kući u Samobor lijepa baranjska sjećanja. I pokoju bocu vina, naravno. Ipak su u Baranji bili.
U nastavku pogledajte galeriju slika naše Baranje iz pogleda i objektiva Samoboraca.
