Ako ste ikad bili na Sportsko-rekreacijskom centru (SRC) Kneževi Vinogradi (a ako niste, ne znamo šta ste do sada čekali?!), postoji šansa da ste njega negdje primijetili. U radnom odijelu. Da nešto popravlja, šarafi ili nadgleda. Iako je ta šansa, u stvari, mala. Jer on vam je, znate, svih ovih godina bio onaj “od iza”. Vi ni ne znate da je on tu, ali sve se, zahvaljujući njemu, odvija kako treba, pa čak i onda kad se ne odvija jer on to brzo rješava, a da vi pojma niste imali i da ništa osjetili niste.
Četrdeset i jedna godina. Puno je to godina. Jako puno. Tada tek mladić, a danas, četrdeset i jednu godinu kasnije, otišao je u zasluženu mirovinu. Sa završetkom ovogodišnje kupališne sezone, koja je završila krajem osmog mjeseca, oprostili smo se s našim, mi bismo, bez pretjerivanja, rekli, legendarnim čika Tomom. Čovjekom koji je na SRC-u Kneževi Vinogradi bio od samog početka pa sve do ove 2021. godine. Čovjekom koji nam može ispričati kako su “Suljoški bazeni” izgledali na samom početku i kako su se tijekom godina razvijali. Čovjekom koji pamti kako su SRC Kneževi Vinogradi posjetili mnogi, u bilo kojoj funkciji, važni gosti.
Tomo Grahovac. Iz Branjine. Suprug. Otac. Na SRC Kneževi Vinogradi došao je honorarno davne 1979. godine, a od 1980., kada su bazeni i službeno otvoreni, i zvanično. I ostao je sve do 2021. Radio je kao elektrostrojarski operater. Tijekom kupališne sezone brinuo se za cijeli bazenski pogon, za svu mehaniku i elektroniku koja pokreće bazenski pogon te čisti bazen, ali i za kontrolu vode. Izvan kupališne sezone održavao je i servisirao centralna grijanja, strojeve i opremu, uređaje i postrojenja.
Čika Tomo bio je najstariji zaposlenik pa samim time i prvi koji je otišao u mirovinu. On je došao kad je sve bilo na ručni pogon, a otišao je sada kada je sve, više-manje, automatizirano. Kaže da mu to nikad nije bio problem. Učio je usput i napredovao zajedno s tehnologijom.
Mehanička obrada vode, kemijska obrada vode, filtriranje vode – rijetko tko o ovome toliko zna kao on. Apsolvirao je bazensku vodu. Potrebno je za to puno znanja kemije te i sam naglašava da je to kompleksan posao kroz koji je on naučio svašta. Kad vam o svemu tome priča, kao da vas omađija. Jer on to priča jako zanimljivo i s puno ljubavi.
Zadnjih pet godina čika Tomo se na našim bazenima nije ni jednom okupao. Kroz smijeh kaže da mu je dosta vode, a i da mu je to radno mjesto pa da nije baš primjereno da ga se vidi da se brćka. Šalu na stranu, tu naravno ne ulazi ono “poslovno kupanje” kada je, iz bilo kojeg razloga, bilo potrebno da zaroni na dno bazena i obavi ono što mora.
U mirovini mu, kaže, neće biti dosadno. I u slobodno vrijeme voli se baviti elektronikom tako da će time ispunjavati i svoje umirovljeničke dane. Druženjem, također. Supruga mu je u mirovini već nekoliko godina tako da će sada moći i češće putovati, što oboje vole. Jednom godišnje vole otići u Varaždin i obići neku od tamošnjih manifestacija, ali i neke od dvoraca u okolici. Međutim, čika Tomo kaže da mu je velika želja posjetiti Špancirfest što do sada, zbog poklapanja njegovog održavanja s trajanjem kupališne sezone, nije mogao.
Dragi čika Tomo, šta da Vam, nakon svih ovih godina (a puno je to godina) kažemo?! U ime svih djelatnika Sportsko-rekreacijskog centra Kneževi Vinogradi želimo Vam se zahvaliti za sve. Bilo je lijepo raditi i surađivati s Vama. Rijetki su kao Vi. Želimo Vam mirnu, sretnu i zdravu mirovinu i da sada napokon posjetite i toliko željeni Špancirfest.
I da se od sada na Vašem i našem SRC-u opet srećemo, ali u nekom opuštenijem izdanju. Jer falit će Vama bazenska voda, znamo mi…