Negdje na nekoj društvenoj mreži, ne sjećamo se točno kojoj, nedavno nam je “iskočila” jedna skroz simpatična, ali i istinita rečenica. Rečenica koja kaže da je do sada ova 2020. godina kao da prelaziš cestu, gledaš lijevo pa desno i onda te udari avion.
Da. Nadasve neočekivana, čudna i teška godina. Ali, ako se potrudimo, naći ćemo i neke pozitivne stvari u svemu ovome što nas je snašlo. Možda je ovo godina kad je krajnje vrijeme da shvatimo da je zdravlje nas i naših najmilijih najbitnije. Da male stvari i te kako čine razliku. I da dokle god imamo svoj, kako bi rekao Massimo, “mali krug velikih ljudi”, sve je lakše.
Ovo je svakako godina i za istraživanje ljepota Lijepe naše za koje uvijek kažemo da ćemo ih obići, a to nikad ne napravimo jer “ima vremena”. To nam je “tu”. To možemo kad god želimo. I onda se okrenemo daljim europskim i izvaneuropskim destinacijama. Ali zbog trenutnih ograničenja putovanja u inozemstvo, obilazak istih baš i nije moguć ili je poprilično ograničavajući i onda nekako kao da je upravo sada došlo “to” vrijeme.
